Proverbs 12

1Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. 2Dobar čovjek dobija ljubav od Gospoda, a čovjeka zlikovca osuđuje.

3Neće se čovjek utvrditi bezbožnošću, a korijen pravednijeh neće se pomaći. 4Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.

5Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. 6Riječi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.

7Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje. 8Prema razumu svom hvali se čovjek; a ko je opaka srca, prezreće se.

9Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se veliča a hljeba nema. 10Pravednik se brine za život svojega živinčeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo.

11Ko radi svoju zemlju, biće sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. 12Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je.

13Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. 14Od ploda usta svojih siti se čovjek dobra, i platu za djela svoja prima čovjek.

15Bezumniku se čini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. 16Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu.

17Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. 18Ima ko govori kao da mač probada, a jezik je mudrijeh lijek.

19Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za čas. 20Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir.

21Nikaka nesreća neće zadesiti pravednika, a bezbožnici će se napuniti zla. 22Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu.

23Pametan čovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. 24Ruka radljiva gospodariće, a lijena će davati danak.

25Briga u srcu čovječijem obara; a dobra riječ razveseljava. 26Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov.

27Ljenivac neće peći lova svoga, a u vrijedna je čovjeka dobro dragocjeno. Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

28